Poremećaji u prehrani su ozbiljni psihički poremećaji koji zahvaćaju najmanje 40 000 osoba u Hrvatskoj. Najčešće se javljaju u adolescentno doba u osoba ženskog spola, ali obolijevaju i muškarci.
Najčešći tipovi poremećaja u prehrani su: anoreksija, bulimija i prekomjerno prejedanje.
Iako se različito manifestiraju, svim tipovima je zajedničko da zahtijevaju stručnu pomoć i što raniju intervenciju.
U današnjem blogu govorimo o najčešćim tipovima poremećaja u prehrani – njihovom uzroku, simptomima, komplikacijama te mogućnostima liječenja.
Ne postoji specifični uzrok poremećaja u prehrani, već se smatra da oni nastaju kombinacijom bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika.
Poremećaji u prehrani češće se javljaju u osoba ženskog spola, iako je zabluda da ne zahvaćaju i muškarce. Naime 5-10% oboljelih osoba čine upravo osobe muškog spola, a smatra se da je taj broj i veći, samo oni rjeđe traže pomoć. U muškaraca je osobito čest poremećaj prekomjernog prejedanja. Poremećaji u prehrani najčešće se javljaju u adolescentnoj dobi, razdoblju niza tjelesnih i psihičkih promjena. Adolescenti žele biti prihvaćeni, samostalni, u tom dobu razvijaju socijalne odnose s vršnjacima, a javlja se i seksualni interes. Često se zbog pritiska okoline javlja pad samopouzdanja i poremećena percepcija idealne tjelesne težine te nezadovoljstvo vlastitim izgledom. Također, poremećaji u prehrani češći su kod osoba čiji su članovi obitelji (roditelji, braća, sestre i sl.) imali sličan problem. Na razvoj poremećaja utječu i promjena radnog mjesta, škole ili fakulteta, loš odnos s roditeljima, njihov strog stav ili preveliki strah vezan za odrastanje i hranjenje, ali i emocionalni stresovi, poput smrti drage osobe, prekida veze, bolesti i dr.
Anoreksija nervoza (lat. anorexia nervosa) najčešće se javlja u dobi 12-25 godina. Treća je kronična bolest po učestalosti u adolescentnih djevojaka, a javlja se u oko 0,5-1% žena.
Postoje dva tipa anoreksije:
Simptomi anoreksije su:
Glavno obilježje anoreksije je želja za mršavošću i iako većina djevojaka s anoreksijom kao povod dijeti i vježbanju navodi prekomjernu tjelesnu težinu, pokazalo se da samo 30 % djevojaka prije nastupa anoreksije ima prekomjernu tjelesnu težinu.
Zabrinjavajuća je činjenica da se smrtni ishod javlja u 5-20% pacijentica s dijagnozom anoreksije.
Bulimija nervoza (lat. bulimia nervosa) je poremećaj u prehrani koji se najčešće javlja u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. Za razliku od anoreksije, oboljele osobe nisu uvijek pretjerano mršave. Bulimija je češći poremećaj od anoreksije, a zahvaća čak 1,1-4,2% žena.
Postoje dva tipa bulimije:
Bulimiju karakteriziraju ponavljajuće epizode prejedanja te kompenzatorni mehanizmi izbacivanja hrane – namjerno povraćanje, uporaba laksativa i diuretika ili prekomjerno vježbanje i izgladnjivanje. Kako bi se postavila dijagnoza bulimije takve epizode moraju se događati najmanje jednom tjedno tijekom tri mjeseca.
Simptomi bulimije su:
Prekomjerno prejedanje je vrlo čest poremećaj u prehrani praćen nekontroliranim prejedanjem, koje za posljedicu ima debljanje i osjećaj krivnje i nezadovoljstva. Nakon prejedanja, za razliku od bulimije, ne slijedi namjerno izbacivanje hrane, ali oboljele osobe podliježu različitim strogim dijetama, nakon kojih opet uslijedi prejedanje. Stoga, ovo stanje predstavlja „začarani krug“ prejedanja i izgladnjivanja.
Kako bi se dijagnosticirao ovaj poremećaj, prejedanje se mora javiti najmanje jednom tjedno u razdoblju od tri mjeseca.
Za razliku od anoreksije i bulimije, poremećaj prekomjernog prejedanja se češće javlja u muškaraca nego žena.
Nespecificirani poremećaj u prehrani predstavlja stanje kada se ne može postaviti točna dijagnoza ni anoreksije, ni bulimije. Obilježeno je simptomima i jednog i drugog poremećaja, ali simptomi se ne javljaju najmanje jednom tjedno tijekom tri mjeseca, niti su uvijek isti.
Osim psihičkih poremećaja i depresije, kao posljedica poremećaja u prehrani, javlja se i niz tjelesnih smetnji.
Komplikacije anoreksije su: usporen rad srca (bradikardija) i nizak tlak, neravnoteža elektrolita (magnezija, kalija, natrija, kalcija), anemija (zbog manjka vitamina B12), amenoreja (izostanak menstruacije) koja može dovesti do neplodnosti (steriliteta) i gubitka koštane mase (osteopenije i osteoporoze) te učestalih prijeloma kostiju. Stopa smrtnosti kod pacijentica s anoreksijom je 5-20%, a najčešći uzrok smrti su srčane bolesti i suicid.
Komplikacije bulimije su: nezdravi, oštećeni i žuti zubi, oštećenje jednjaka i gastritis kao posljedica povraćanja, a ponekad čak i ruptura (puknuće) jednjaka, manjak kalija uslijed povraćanja što dovodi do slabosti i paralize te samodestruktivno ponašanje i depresija.
Anoreksični pacijenti sa srednje teškim do teškim simptomima moraju se liječiti u bolnici, kao i pacijenti koji i nakon ambulantnog liječenja bilježe gubitak težine. Liječenje anoreksičnih pacijenata mora biti multidisciplinarno- stručnjaci iz više područja sudjeluju u liječenju, pa tako npr. kardiolog liječi srčane poremećaje, psihijatar sudjeluje u liječenju depresije ili anksioznosti, ginekolog u liječenju ginekoloških tegoba i sl.
Pacijenti s bulimijom se ne trebaju hospitalizirati, osim ako ne dođe do razvitka anoreksije ili u slučaju suicidalnih misli i težeg depresivnog poremećaja.
Kako bi liječenje bilo uspješno, a oporavak što brži, važna je rana intervencija te dobra suradljivost pacijenta. Važno je i pacijenta, ali i njegovu okolinu educirati i upoznati s mogućim komplikacijama poremećaja u prehrani. Pri liječenju česti su recidivi (ponavljanje epizoda), stoga je jako važno upozoriti ih i na to.
Cilj je povećati tjelesnu težinu kod anoreksičnih pacijenata. Budući da je anoreksija praćena velikim strahom od debljanja, često se nailazi na otpor pacijentica. Rijetko, u životno ugroženih pacijenata, to se provodi infuzijama ili putem nazogastrične sonde. Početni unos je 1500 kcal dnevno te se ta vrijednost postupno povećava do 3500 kcal.
U liječenju sudjeluju i nutricionisti koji pomažu stvoriti plan prehrane i educirati pacijente i njihovu obitelj te sudjeluju u razvitku zdravih prehrambenih navika.
Osim povećanja tjelesne težine i edukacije pacijentica, temelj uspješnog liječenja je psihoterapija. Psihoterapija može biti grupna ili individualna.
U liječenju anoreksije, terapija lijekovima ne pokazuje uspjeh u liječenju. Međutim medikamentozno liječenje je korisno u liječenju komplikacija nastalih zbog anoreksije- npr. hormonska terapija u liječenju amenoreje, antidepresivi u liječenju depresije.
Za razliku od anoreksije, antidepresivi su korisni u liječenju bulimije, u kombinaciji s psihoterapijom. Lijek izbora je fluoksetin iz skupine inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI).
Autor: Dr. Tihana Mazalin u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.
Izvori:
Anorexia nervosa. Dostupno na:
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/anorexia-nervosa/symptoms-causes/syc-20353591
Bulimia nervosa. Dostupno na:
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/bulimia/symptoms-causes/syc-20353615
Kompulzivno prejedanje. Dostupno na:
https://www.zzjzpgz.hr/nzl/45/hrana.htm
Fairburn, C. G., & Bohn, K. (2005). Eating disorder NOS (EDNOS): an example of the troublesome “not otherwise specified” (NOS) category in DSM-IV. Behaviour Research and Therapy, 43(6), 691–701.
Anoreksija i bulimija. Dostupno na:
https://www.zzjzpgz.hr/nzl/65/anoreksija.htm