HIV je kratica za virus humane imunodeficijencije (engl. Human Immunodeficiency Virus) koji napada specifične bijele krvne stanice čime narušava i oslabljuje imunološki sustav. Postoje dvije vrste HIV-a : HIV-1 koji je najčešći i pojavljuje se u cijelom svijetu te HIV-2 koji je ograničen na području Zapadne Afrike. Ovaj virus ubrajamo u retroviruse (virusi koji koriste RNA kao genetski materijal), a u slučaju neliječene infekcije uzrokuje AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome). Virus u tijelu može biti prisutan godinama bez pojave prvih simptoma stoga je jedini način utvrđivanja zaraze testiranje na HIV.
HIV se nalazi u krvi, spermi i vaginalnom sekretu te postoje tri osnovna načina prijenosa zaraze:
HIV se prenosi isključivo navedenim metodama i ne postoji mogućnost prijenosa zaraze međuljudskim kontaktom, putem sline ili dodirom nesterilnih površina.
HIV-om se može zaraziti svaka osoba neovisno o dobi i spolu, međutim ipak postoji skupina ljudi koji imaju veću mogućnost zaraze:
Rani znakovi zaraze HIV-om ili akutni retrovirusni sindrom javljaju se unutar 2 do 4 tjedna od zaraze i nalikuju gripi ili mononukleozi:
Prvih nekoliko tjedana nakon zaraze HIV-om virus se brzo reproducira do visokih razina i u tijelu se počinju stvarati antitijela na HIV. U toj fazi je mogućnost prijenosa virusa na drugu osobu najveća. Rani simptomi zaraze HIV-om variraju od osobe do osobe i ne pojavljuju se kod svih zaraženih, a ukoliko se pojave često se zamijene sa simptomima nekih drugih virusnih bolesti. Početni simptomi HIV-a obično se povlače unutar nekoliko mjeseci kada virus ulazi u latentni stadij (stadij bez simptoma zaraze) u kojemu može ostati dugi niz godina.
AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome) je najteži stadij HIV zaraze. Poznat je i po nazivu francuskog podrijetla kao sindrom stečene imunodeficijencije. Imunološki sustav znatno oslabljuje i tijelo se teško brani od raznih zaraza koje inače normalno svladava. HIV naseljava i uništava CD4+ T-limfocite – stanice koje su ključne za prepoznavanje mikroorganizama kako bi se isti iz tijela mogao eliminirati. Broj CD4+ T- limfocita kod zdravih osoba kreće se između 500-1500 stanica po mikrolitru krvi. Uništavanje CD4+ stanica može biti postepeno kroz godine (30-60 stanica po mikrolitru krvi svake godine) ili broj može biti stabilan dugo godina te se u jednom periodu drastično snizi. Osobe oboljele od AIDS-a imaju manje od 200 CD4+ T- stanica po mikrolitru krvi.
Sumnju na infekciju HIV-om moguće je napraviti testove koji će potvrditi zarazu:
Pravovremeno testiranje omogućuje postavljanje dijagnoze u ranoj fazi bolesti, poboljšanje kvalitete života liječenjem i smanjenje prijenosa virusa.
Još uvijek ne postoji lijek kojim se virus može eliminirati iz tijela. HIV – pozitivne osobe zauvijek nose virus u sebi, međutim postoji antivirusno liječenje kojim se poboljšava kvaliteta i duljina života zaraženih. Uspješnom se pokazala trojna terapija (terapija u kojoj se koriste tri lijeka) odnosno visokoaktivna antiretroviralna terapija HAART (engl. Higly active retroviral therapy) koja smanjuje jačinu HIV infekcije na nisku razinu i održava ju na toj razini duže vremena. Terapiju propisuje i prati liječnik. Osobe zaražene HIV-om danas žive puno duže i zbog napretka u korištenju antiretrovirusnih lijekova, antibiotika i liječenju sekundarnih infekcija.
S obzirom da još uvijek ne postoji cjepivo za HIV, najbolja prevencija zaraze je odgovorno ponašanje. Donosimo vam nekoliko savjeta koji dokazano uvelike smanjuju vjerojatnost prijenosa HIV-a:
Rizičnim ponašanjem možemo najviše utjecati na mogućnost zaraze HIV-om i ostalim spolno prenosivim bolestima stoga savjetujemo educiranje i informiranje o mogućim rizicima i načinima zaštite prije stupanja u spolni kontakt s partnerom. Ukoliko smatrate da postoji mogućnost zaraze HIV-om – testirajte se kako bismo smanjili prijenos virusa na minimum.
LITERATURA:
Autor: Dr. Žaklina Cvitkušić i Dr. Doria Podvorec u suradnji sa kolegama iz Poliklinike Mazalin.
Ovaj dokument zajedno s fotografijama sadržanima u istome predstavlja intelektualno vlasništvo Poliklinike Mazalin te je kao takav zaštićen zakonom, ili se koristi sukladno odobrenju nositelja autorskih prava te nositelja prava na žigovima i/ili dizajnu, kao i sukladno drugim potrebnim odobrenjima. Slijedom navedenog, na isti dokument kao i fotografije sadržane u istome primjenjuju se odredbe Općih uvjeta korištenja internet stranice Poliklinike Mazalin kojima je propisana zaštita intelektualnog vlasništva.